Ako period kad su žene sa naglašenim oblinama i kratkim nogama predstavljale ideal uporedimo sa današnjim vremenom kad vitak stas i duge noge predstavljaju idealne proporcije, videćemo da je različitost u shvatanju idealnih proporcija u raznim dobima očigledna.
To jasno govori o izvesnoj evoluciji idealnih čovekovih proporcija sa aspekta estetike. Te savršene proporcije određuju sami ljudi u dobu u kome žive, prilagođavajući se pri tom biološkim izmenama koje prate čoveka , u njegovoj evoluciji. Takođe, ako posmatramo glavu i lice zapazićemo da je pitanje veličine nosa i njegovog oblika sa aspekta estetike dosta promenljivo. Nekada su kukasti, orlovski nosevi bili pojam vrhunske estetike, da bi se mnogo kasnije pojam lepog vezivao isključivo za mali prćast nos.
Proporcije čoveka prvenstveno su odraz genetskih faktora. Međutim, uprkos tako moćnom faktoru kao što je genetika, proporcije u velikoj meri zavise i od načina života. Naime, u uslovima idealnih genetskih proporcija čovek često može, kroz vreme i starenje te svoje savršene proporcije dovesti u stanje disproporcije prvenstveno lošim životnim navikama, nedovoljnom fizičkom aktivnošću, nepravilnim držanjem tela, nepravilnom ishranom, nehigijenskim životom. Obratno, kod genetske disproporcije čovek može upornim, znalačkim radom učiniti mnogo da te disproporcije ispravi. Postoje tri načina za rešenje genetskih disproporcija:
- Prvi način je da te disproporcije budu od koristi kao elemenat stimulansa, što se može zapaziti kod mnogih uspešnih ličnosti koje su se znalački, vešto i mudro poslužile genetskom disproporcijom izgradivši tako svojevrstan i jedinstven imidž.
- Druga mogućnost je isticanje svih pozitivnih elemenata u okviru ličnosti i prikrivanje disproporcija korekcijom težine, pravilnim hodom, pravilnim držanjem tela, kozmetikom, pravilnim izborom odeće i frizure.
- Treće, u vreme današnjeg napretka medicine, specijalizovane klinike estetske hirurgije mogu hirurškom intervencijom otkloniti mnoge deformacije u okviru disproporcije.